Hubsch veče
čet - 17.05.2012

Tristan Hübsch, moj drug, posle mnogo godina ponovo večeras u Novom Sadu, tako da smo ovog puta uspeli da napravimo "generacijski Újvidék susret" nas troje, četvoro, baš kao što to i treba da bude...

 

Photobucket

 

Gostujući profesor na PMF, Departman za fiziku, Univerzitet u Novom Sadu, fizičar elementarnih čestica i autor jedne sjajne knjige:

 

Photobucket

 

Na prvoj stranici knjige čiji je naslov "(Fundamentalna) fizika elementarnih čestica" piše:

Oblacima što su paperjasti,

potocima što žubore

i znatiželji.

 

Knjiga je odlična, listam je večeras sa zadovoljstvom i ovako pravim trag o njoj, ne samo kao znak zahvalnosti što mi je poklonjena, već da me podseti na ugodno veče i ćaskanje sa drugovima, da me podseti na radost susreta i činjenicu da svi mi imamo po nekog takvog druga i drugove kog smo stekli davno i slučajno, nekog s kim smo studirali, išli u školu ili odrastali zajedno u nekom komšiluku, druga "za zauvek", što bi rekla deca.

Poslovi i strasti nas "razvuku" po vremenu i prostoru, ali kad god se sretnemo, sve izgleda baš kao da smo se juče i sretali i rastajali, sasvim na kratko.

Imam neverovatnu sreću što imam još takvih drugova, nekih ovde, nekih rasutih po raznim stranama sveta, drugova takvih da je svejedno koliko često ili koliko retko "ugrabimo" vremena za druženja.

Drugovi za kafane na kraju sveta (i Univerzuma, naravno) ...

 

 
Objavila Gordana 17. maj 2012 0:23:03 | Permalink | 0 komentara
Dan Evrope
sre - 09.05.2012

Photobucket Pictures, Images and Photos

Dan Evrope slavi se 9.maja od 1986. godine, kao sećanje  na 9.maj 1950. kada je usvojena Deklaracija koju je predložio francuski ministar spoljnjih poslova Robert Schuman

"...It proposes that Franco-German production of coal and steel as a whole be placed under a common High Authority, within the framework of an organization open to the participation of the other countries of Europe. ..."

Sve o Evropi može se pročitati u (sad već prilično čuvenoj brošuri) "Evropa u 12 lekcija"

ili u "Kratkoj istoriji Evrope", po dekadama od 1945. do danas.

A skoro sve informacije o Evropi mogu se naći na odličnoj web strani "The EU at a glance" .

Prva dokumenta vezuju se za dvojicu ljudi, Jean Monnet i Robert Schuman slove za utemeljivače današnje Evrope i nezaonilazni su u svim tekstovima, pregledima i istorijskim osvrtima na poslednjih 63 godine Evrope.

Čuveni su i citati koje je izrekao Monnet i koji su o njemu izrečeni:

"There is no real peace in Europe, if the states are reconstituted on a basis of national sovereignty. (...) They must have larger markets. Their prosperity is impossible, unless the States of Europe form themselves in a European Federation." — Jean Monnet (1943)

"There is no future for the people of Europe other than in union." — Jean Monnet

"Nothing is possible without men; nothing is lasting without institutions." — Jean Monnet

"People only accept change when they are faced with necessity, and only recognise necessity when a crisis is upon them." — Jean Monnet

"[Monnet was] someone with a pragmatic view of Europe's need to escape its historical parochialism." -Dean Acheson 

"Building Union among people not cooperation between states"

Credited with coining the phrase "Arsenal of Democracy" which was used by, and credited to, Franklin D. Roosevelt

U jednom od svojih poslednjih intervjua Jean Monnet je rekao: "Kad bih mogao ponovo da počnem da radim na izgradnji ujedinjene Evrope, počeo bih od kulture, a ne od uglja i čelika, kako smo to ućinili Robert Schuman i ja".

Šta bi bilo da su krenuli od - evropske kulture? Sa čime i kime bi počeli, šta su "ugalj i čelik" te naše zajedničke, evropske kulture? Photobucket Pictures, Images and Photos

Da li bi bilo moguće dogovoriti se o postojanju jednog zajedničkog temelja nad kojim bi ujedinjavanje teklo jednako uspešno? Šta bi bilo uzidano u te temelje? Antika, Rim, rensansa, crkvena umetnost, filozofi, dramski pisci, slikari, graditelji, pesnici svih jezika? Alhemičari i naučnici? Kako bi odabrali samo jednog u kojem se nalaze - svi? Kako bi "pomirili" nacionalne ponose na stvaraoce čija su dela već ugrađena u sve nas, jer pripadamo toj jednoj, zajedničkoj, evropskoj civilizaciji koja vuče svoje korene i iz Azije i sa bliskog i dalekog istoka, hiljadugodišnjim mešanjima kultura i civilizacija? Šta sve u toj ogromnoj šarolikosti jezika (23 zvanična, za sada), posebnih i ukrštenih istorija, sukobljenih i brakovima i rodbinskim vezama spojenih nestalih evropskih kraljevskih loza, zajedničkih i surevnjivih univerzitetskih centara od koji neki imaju skoro hiljadu godina, osvajača i osvajanih, šta bi to među svima njima (nama) bilo (i da li bi uopšte bilo moguće) tako nesporno zajedničko pa da bude prepoznato kao - kameni temeljci evropske kulture, kao nezaobilazni omeni jedne civilizacije kojom i u kojoj nalazimo i sopstveni kulturni i civilizacijski identitet? 

Evropa je 2008. godinu proglasila "Godinom međukulturnog dijaloga" i obeležila je nizom događaja na kojima se bavila sličnim pitanjaima.

Za sada imamo jedan odgovor sa kojim su svi saglasni - himna Evrope je Betovenova "Oda radosti". Nije loše za početak razmišljanja o tome šta nam je sve zajedničko. I kao povod da se setimo svoje sopstvene, a i Evropi poznate - naše evropske kulture.Šta je od nas, od onoga što prepoznajemo kao samo svoj kulturni i civilizacijski identitet ugrađeno u temelje evropske kulture?

 

 

 

 Neka i ovaj 9.maj praznično protekne sasvim "po evropski",  kao dan kad se slavi, ali i radi i seća na temelje današnje Evrope, na projekat "Evropa za sve" i antiratni karakter današnje Evrope koja je ovog istog dana osvojila i pobedu nad fašizmom, svojim sopstvenim velikim zlom i okončala II svetski rat gradeći kasnije decenijama veliki mirovni projekt koji se danas zove "Evropska unija".

 

 
Objavila Gordana 9. maj 2012 9:18:40 | Permalink | 15 komentara
nevažeči listić - važeći glas
čet - 03.05.2012

Photobucket


Tvoj slobodan glas, tvoj listić - tvoje pravo.

Nevažeći ili važeći listić - opet svačije pravo. Izlazak na izbore - takođe pravo.

Pravo na lični izbor ostaje u svakom slučaju, pa ma kakav izbor napravili - on je naš. lični i pravimo ga zato što imamo osvojenu slobodu da bilo kakav izbor zaista i napravimo. I da onda posledice svog sopstvenog izbora pokušamo da uvidimo, jer će posledica, dobrih ili loših biti, pa ma kakav izbor napravili.

Zašto je i kome potrebno objašnjavati razloge za korišćenje tog i takvog prava?

Da li se i kako time takođe aktivno učestvuje u kampanji "ne daj podršku nikome"?

Pomalo retorička pitanja zato što se argumentacija o nevažećem lisitću menjala, vremenom, kako se o pravu nekoga  na "nevažeći listić" razgovaralo poslednjih nedelja.

"Timeline" argumentacije je izgledao (otprilike) ovako:

- zato što se želi jasna poruka da tvoj nevažeći lisitć nije isti kao i bilo koji drugi nevažeći listić (kojih ima, iz raznih razloga od 1% do 2,5% na svakim izborima uz oko 30%-35% onih koji skoro nikada ne izlaze na izbore), želi se reći da su ovi "uobičajeni, statistički"  nevažeći listići "sasvim nevažni i slučajni", a da je tvoj drugačiji, da je tvoj jasan i promišljen - politički stav.

- zato što je taj poliitčki stav u početku bio sadržan u mišljenju da se radi o - kazni i o razočaranju ukupnom izbornom ponudom, a kasnije je dopunjen stavom da nevažeći listić podiže izlaznost i time onemogućava političke stranke kojima je podrška "oko cenzusa" da taj cenzus i dostignu i time se uopšte ne razlikuje od važećeg glasačkog listića, njime se glasa "protiv" stranaka oko cenzusa

- zato što je ideja nevažećeg listića istovremeno i poziv na dijalog i odgovornost sa bilo kojom političkom strankom i zato što time sadrži unutrašnju kontradiktornost - želi se dijalog sa nekim kome se ne želi dati izborna podrška, a o motivima i razlozima za politički stav o nevažećem listiću kojim se već ima stav da niko ne zaslužuje izbornu podršku, pa ni taj kome se on upućuje kao poruka za dijalog.

- zato što poliitčki stav o nevažećem lisitću treba da bude poruka zahteva za promenjeno ponašanje i odgovornost političara koji bi morali biti "osetljivi" na takvu vrstu poruke, odnosno indirektno je upućena samo političarima koji su (jednom ili više puta) "izgledali" kao relativno prihvatljiva politička ponuda, nije upućeno svim političarima, odnosno sigurno ne onima koji nikada nisu bili "prihvatljivi" kao izbor

- zato što je nevažeći listić predstavljen kao rešenje etičke dileme što je i svaki važeći listić tako da proizvodi iste posledice: zadovoljstvo ili nezadovoljstvo u trenutku objavljivanja izbornih rezultata ako se slaže ili ne slaže sa rešenjem etičke dileme važećim ili nevažećim listićem

- zato što razlikovanje "uobičajenih nevažećih" i "nevažećih sa stavom" mogu da uoče i objave samo predstavnici u biračkim odborima na pojedinim biračkim mestima ili mogu da budu predmet svačijih interpretacija po slobodnoj volji, a na osnovu ukupnog broja nevažećih listića.

Zvuči komplikovano?

A - nije, jednostavno je.

Politički stav o nevažećem listiću je, čini mi se, nastao iz potrebe da se uvaži nečije mišljenje koje je najbolje opisano rečima namenjenim tom mehanizmu:  te upotrebljene reči naime nisu "nevažeći listić" (što on zaista i jeste) već "beli lisitć" ili "precrtani listić", upotreba tih drugačijih reči, kad sam ih ja prvi put čula, mi je ostala kao sasvim jasna poruka "vidi moj lisitć među drugim nevažećim, razlikuje se, nisam ja nevažeći ili nevažeća, ja baš hoću da moj nevažeći glas bude jako važeći i - važan".

Želja da nevažeći listić bude važeći glas je paradoksalna ali - razumljiva, zagovornicima izlaska na izbore i predavanja nevažećeg lisitća se to (sasvim prirodno) čini kao sasvim dobro rešenje sopstvene unutrašnje dileme o tome šta činiti sa sopstvenim nezadovoljstvom postojeće političke ponude..

I - u čemu je onda problem?

Problem je u tome da ako se želi pokazati da je sve lično istovremeno i političko - mora se za to imati odgovarajuća strategija, bez toga ne ide, nikako.

Predavanje nevažećeg listića kao političkog izbora je uvek glas za ono u  poliitčkoj ponudi što je najdalje (skoro odbijajuće daleko) upravo zagovornicima nevažećih listića, jer izborni sistem ne ume da prepozna "nevažeći lisitć sa stavom i nevažeći listić bez stava", izborni sistem ih stavlja "u istu korpu", a to je nešto što zagovornici nevažećih lisitća žele da izbegnu .

Ali - izbeći se ne može, to je ključni nedostatak nevažećeg listića koji bi da bude - važeći glas.Koji se razume, čuje i uvažava, a tome služi dijalog koji nevažeći listić - isključuje.

 

(tekst je nastao nakon uvida u jedan INFOGRAFIK by Istok Pavlović)

 
Objavila Gordana 3. maj 2012 23:46:53 | Permalink | 11 komentara
Žene i izbori, prirodan par
pon - 30.04.2012

Photobucket

Žene i izbori, prirodan par

Svi naši izbori i svaki naš izbor, lično i  ponaosob,  čine nas takvim kakvi jesmo, proizvode posledice koje snosimo i ponekad nas samo proces izbora uči veštini dobrog biranja- umeću najboljeg izbora.

 

Photobucket

 

Nama ženama su prvo odricali pravo da uopšte umemo da samostalno išta biramo. Početkom XX veka morale smo svoje pravo glasa da izborimo i osvojimo. Zatim smo, često uz poruge i podsmehe, bile pozivane da dokažemo da smo dostojne tog prava na glas, tog prava na izbor, toga da smo sposobne da razumemo šta zapravo znači dragoceno pravo da se  izbor  ima i da  se izbor napravi. Morale smo da dokazujemo da smo dostojne učešća u javnom odlučivanju svih o svima, ali i nekih o svima. Da dokazujemo  da imamo pravo na izbor, pravo na imovinu, pravo na život bez nasilja, pravo na posao i materinstvo, pravo na život bez diskriminacije, da imamo najprirodnije pravo među ljudima  – pravo na jednakost i ravnopravnost, zato što smo ljudska bića, baš kao i muškarci

Napraviti politički izbor je samo jedan od mnogih izbora koje pravimo, stalno. Napraviti politički izbor sa sobom neminovno donosi i mnogo drugih izbora koji proističu iz jednom napravljenog političkog izbora. To svaki takav izbor čini malo drugačijim od bilo kog drugog  i stavlja ga visoko na listi naših prava na izbor. Važnije, naravno,  mogu nam se činiti naša dnevna pitanja o tome imamo li pravo na školovanje, imamo li izbor za posao, imamo li izbor zdrave sredine u kojoj ćemo živeti, imamo li pravo na izbor o tome s kime i kako ćemo živeti, hoćemo li rađati,… To su izbori koji su istovremeno i naši lični i važniji su nam od političkih i isprepletani su s  političkim izborima, te je jedno neraskidivo vezano sa svim drugim.

Zašto su politički izbori tako važni?

 

Photobucket

 

Politički izbori su jedan od nezamenjivih načina da dokažemo da imamo uticaj na život u svojoj zajednici. Svi drugi načini uticanja na sopstveni život slede iz njega, a to su i odgovornost upravljanja izabranih i slušanje zahteva, stavova, predloga i kritike svih nas. Za to mora postojati prostor dijaloga sve vreme, prostor kojim se i nakon izbora utiče na to kako se političke odluke donose i još važnije – kako se i da li se primenjuju.

Zato je važno da žene na izborima učestvuju. Važno je da na izbore izađu, da iskoriste to, jednom davno, osvojeno pravo na izbor, da se time, kao gestom, na svojevrstan način “oduže” našim bakama koje su to pravo izborile i s mnogo muka osvojile. Time, kao gestom, žene pokazuju samopoštovanje prema sopstvenom pravu da se odlučuje. Time, kao gestom, pokazuju da imaju svest da sve naše odluke donete danas imaju posledice za sve one koji dolaze posle nas. Jer politika mora biti upravo to: briga o drugima, o onima s kojima delimo prostor i vreme, ali takođe i briga za one koji dolaze posle nas, kao i briga o zemlji i prostoru u kojem živimo, a koji smo pozajmili od onih koji će tek biti rođeni da ga čuvamo za njih, pravo da pokažemo da ga nismo nasledili od svojih predaka kao imanje koje ćemo zaparložiti dok smo tu.

Izlazak na izbore je korišćenje dragocenog prava na posedovanje slobodnog glasa slobodnog ljudskog bića. Ponekad to zaboravljamo ophrvani brigama, strahovima, teskobnom svakodnevicom, osećanjem neizvesnosti koje delimo i jutrom kad se budimo i večerom kad odlazimo na spavanje. Ume da nam se učini da se to dragoceno pravo i ne odnosi na nas i da se njime ništa i ne menja. To je osećanje jedna od najzavodljivijih zabluda u koje ljudi lako poveruju, ali je to ne čini manjom zabludom, naprotiv.

Žene Srbije umeju da biraju. U to sam se lično uverila. Imala sam sreće i privilegije da budemo zajedno na mnogim izborima. Žene Srbije raznih stavova, verovanja, ideja, političkih opredeljenja, žene Srbije razne dobi, raznih profesija, studentkinje, majstorice, poljoprivrednice, nastavnice, političarke, lekarke, domaćice, … žene Srbije koje su, kad im se obrati, kad im se pokaže i dokaže da se vide i čuju, uvek umele dobro da izaberu. Žene Srbije su uvek umele da budu onaj dragoceni “ženski glas više” za budućnost, za odgovornost, za poštovanje sopstvenog prava na izbor.

 

Photobucket

 

U maju ove 2012. godine, slede nam još jedni izbori na svim nivoima u državi i važno je da žene opet izađu na izbore,  da odluče još jednom i time dokažu da znaju kad je stvarno važno.

Jer, žene su prve koje snose posledice tuđih loših izbora, prve čija se svakodnevica menja tuđim odlučivanjem. U žensko ime se “nekako naviklo” da se odlučuje, bez da ih se pita šta bi one i kako bi one. Jedini način da se ne trpe posledice tuđeg lošeg odlučivanja, tuđe nepouzdanosti,  tuđe nepredvidivosti  i tuđe sklonosti ka donošenju rizičnih političkih odluka je da u izborima i same učestvujemo upravo našim ženskim glasom, našim pravom ženskog  odlučivanja.

Pravo na izbor, za sve nas žene koji ćemo ga iskoristiti na predstojećim izborima u Srbiji znači odlučivanje o sopstvenoj budućnosti. To je zalog koji znači:  “Evo ti moj ženski glas kao kredit, da mi ga vratiš mojim boljim životom. Evo ti moj ženski glas na zajam, jer je taj glas samo moj. Mogu ti ga samo ustupiti na korišćenje i tako dokazati da sam slobodna da  biram, da umem da biram i da mogu da ti poverujem da ćeš taj moj ženski glas dobro čuvati, ovako pozajmljenog!”.

Vreme pred nama, vreme koje dolazi nakon što iskoristimo svoje žensko pravo na izbor je vreme kontrole primenjivanja donetih propisa. To je vreme menjanja naših “loših navika”, vreme smanjivanja selektivne primene zakona koja prozvodi nepravde. To je vreme u kojem će (konačno) da bude “urađeno kako je rečeno”. To je vreme “upristojavanja” javnih službi, vreme uljuđenog ophođenja izabranih prema svima.

To je vreme pregovora o svemu sa Evropom,  vreme primene i poštovanja raznih odredbi koje su već na snazi, a tiču se naših, ženskih ljudskih prava.  Od prava da me se ne pita o privatnom životu pri zapošljavanju, preko prava da me se ne mobinguje, ne zastrašuje i ne vređa samo zato što sam žena, pa sve do države koja pomno brine o tome da se smanji porodično nasilje, da mi je dete bezbedno u školi, da budemo jednako zaposlene i jednako plaćene. To je vreme da se primene propisi o nama ženama koje odlučuju zajedno sa muškarcima u sektoru bezbednosti i odbrane, da se primene zakoni kojima se zdravstvo obavezuje da brine o mom ženskom zdravlju, preventivno, da ne umiremo od lečivih vrsta raka dojke i materice. To je vreme da zaista, jednako za sve, primenimo propise, dobre propise u čijem su donošenju učestvovale i žene, razne žene, raznih poliitčkih opredeljenja koje su time dokazale da vladaju jednom od najdragocenijih veština u politici: da i lični i partijski interes stave u službu opšteg interesa, u službu donošenja propisa koji će ženama garantovati njihova stečena ili nova prava.

O tome je reč na ovim izborima. O punoj primeni naših prava, jer primena tih prava, već zapisanih u zakonima, dovodi do dobrih promena u našim ženskim životima.

Zato je važno da iskoristimo jedno od svojih dragocenih ženskih prava – pravo na izbor, pravo na odlučivanje. Zato je važno da izađemo na ove izbore.

 

 
Objavila Gordana 30. april 2012 8:04:37 | Permalink | 5 komentara
panonska mornarica
čet - 26.04.2012

 

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

... u matičnoj luci  u Novom Sadu - koncert Đorđa Balaševića 5.05.2012. na Trgu Slobode...

 

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

Ima taj momak pesama koje nam se same odnekud jave, mnogi ga spore, još više ga mnogi vole, baš zato što je takav kakav je i baš zbog svega što mu drugi spore.

Ali i oni što ga spore i oni što ga vole u jednom se katkad slažu: ume, taj Novosađan stvarno ume da napiše stih, pa da ga opriča il` da ga otpeva - ko da mari?! Važno je da stiha ima.

Od svih i raznih anegdota koje prate njegove javne nastupe pamtim jednu (meni najbolju):

Novnarka ga, dugačkim pitanjem, pita šta on misli o tome da vlada mišljenje o tome da je patetičan i on i njegove "lake note" i stihovi, baladni il bilo kakvi, da je sve to zajedno mnogo više patetika nego išta drugo, a on strpljivo sačeka kraj tog dugog, objašnjavajućeg pitanja, pa reče:

- Lutko lepa, pa život je - patetičan...

Umeo je da čestita rođendane svojoj dragoj na bilbordima, umeo je da pravi koncerte po malim vojvođanskim varošima u kojima nikad niko nije bio da napravi koncert, umeo je da ode na gostovanja u mesta koja mnogima nisu bila dostupna, da bude prvi u mnogo čemu, umeo je da na sopstvenom koncertu ostavi prostor da zaljubljeni momak zaprosi zaljubljenu devojku, onako - na pozornici, umeo je da bude ambasador dobre volje, da istom prirodnošću obavlja i poslove daleko od pisanja stihova, svirao sa svircma sa Klise (sjajne pesme), svirao na Štrandu jednog leta, uz nestanke struje, umeo da s šarmom primi "počasnu diplomu PMF" iz ruku rektora, a o jubileju univerziteta, okušao se u pisanju knjiga, u snimanju filmova, živeo je i živi i trajao i traje u našoj maloj uobraaženoj varoši novosadskoj.

Ima par njegovih pesama koje su nezamenljive za nekih par trenutaka... a koga ne dodirne stih "kad pirne april s Čeneja..." neće razumeti o čemu pričam, a nije ni važno. Važno je da ima pesama i nota i ljudi koji umeju da razumeju da život ponekad jednostavno jeste - patetičan, koliko god se od toga branili, koliko god sami sebi pravili ramove i okvire za život u kom nema patetike, ne vredi, jer kad god smo najiskreniji prema sebi i prema drugima, kad god uklonimo sve odbrane i sve zidove, kad god se pustimo svemu čemu se inače ne puštamo - sve zaliči na patetiku. A ko to sebi nikada ne dozvoli - kao da i nije živeo "život do dna", niti ikad u svoje uši pustio "jedan pravi d-moll".

I paradoksalno - najpatetičnije izgledaju upravo oni koji tvrde da patetični nikada i ni sa kim nisu bili... "man`te me se derani" - rekle bi na takvo šta, sasvim blagonaklono,  mnoge novosađanke ...

Odnedavno ima i "Panonsku mornaricu", izmislio je njen znak, omen, uniformu i grb i sviraće svom gradu, proslavljajući sebi značajne datume, rođendane, lepe dane, sviraće i pevaćemo s njim penjući se na spomenik Svetozaru Miletiću, u centru našeg grada u kom ćemo rado dočekati i sve druge koji požele da svrate i da provere da će možda ovog proleća i lipe zamirisati ranije nego inače...

 

 

 Ako ne znate gde je centar Novog Sada, samo uđite u grad, s bilo koje strane i onda samo pravo, uz dobar vetar, doplovite bilo kojom od njegovih ulaznih ulica i - bacite sidro kod Miletića...

 

 

DODATAK:

5.maj.2012. :)

 

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

.... i tako širom Zmajovine, kroz Portu, do Modene i Dunavske ...

I  - Mesec nad Varadinom....

 

 

Photobucket

 

I - prva pesma sinoć:

 

 

 

 :)

 

 
Objavila Gordana 26. april 2012 21:30:42 | Permalink | 8 komentara
26 godina od 26.aprila 1986 - Černobil

 

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

"Tačno u 1 sat i 23 minute, 26. aprila 1986. godine, došlo je do eksplozije na reaktoru broj 4 Černobilske nuklearne elektrane. Nedovoljno stručnom procenom, ljudskom greškom, pri eksperimentu kojim se  trebalo utvrditi mogu li turbine pri gašenju, u slučaju da ne postoji spoljnje napajanje električnom energijom, osigurati dovoljno energije za održavanje sistema hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati.. "

Eksperiment je  pre toga uspešno izveden, no rezultati su bili ispod očekivanja, turbine nisu osigurale dovoljno energije za vodene pumpe sistema za hlađenje, niti za ostale sigurnosne uređaje. Na osnovu rezultata tog eksperimenta napravljena su izvesna poboljšanja koja je trebalo ispitati. Budući da je reaktor 4. trebao privremeno biti isključen zbog održavanja, on je izabran za ponovljeni eksperiment, tog 26.aprila.1986.

I - eksplodirao je, nestručni tehničari su spustili grafitne šipke, temperatura je narasla nezamislivo brzo, stvoreni su gasovi koji su zbog ogromnog unutrašnjeg pritiska doveli do eksplozije koja je razorila i digla u vazduh krov kupole reaktora težine oko 2000 tona i oslobodila radijaciju, pre svega kratkoživućeg joda i dugoživućeg cezijuma direktno u atmosferu, koja je nošena vetrom prekrila veliki deo Belorusije, Skandinavije, veliki deo Evrope...

Sve laboratorije u Evropi su zabeležile događaj koji je jedino mogao značiti nuklearni akcident, nuklearnu katastrofu nezamislivih razmera, ali - informacija iz SSSR nije bilo...bar ne prvih sati i prvog dana...a pošto to nije nešto što se može sakriti - vest je obletela svet, zajedno sa svešću o užasnim razmerama katastrofe.

Poginulo je za vreme eksplozije više desetina ljudi (podaci govore o 40 poginulih), raseljeno više stotina hiljada iz neposredne oblasti, više od 4000 umrlo je u kratkom roku od izloženosti radijaciji, a procene govore o skoro 400 000 ljudi koji su proteklih godina oboleli i umrli od posledica zračenja tokom i nakon eksplozije. Zemljište je u gornjim slojevima skidano i nošeno u sarkofage, a o šteti za biodiverzitet, za životnu sredinu celog područja - nestanak biljaka, životinja, celih zajednica života mogu samo da se daju tužne procene.

Prošle godine započeo je jedan neobični "turizam katastrofa", data je dozvola za dolazak i obilazak relativno sigurnih zona i - "turisti" radoznalci su pohrlili da vide jedno od najstrašnijih mesta sa posledicama radijacije, uništavanja, smrti.

Da vide ogromnu pozornicu pustoši izazavane nestručnim postupcima, greškom ljudi i neznanjem onih koji sebi neznanje nikako nisu smeli da dozvole.

Černobil je, ustvari i sa svim ogromnim ljudskim žrtvama, razorenim porodicama, radijacijskim bolestima i apokaliptičnom nesrečom na koju je zaličio, ustvari jedan ogroman spomenik ljudskoj bahatosti, površnosti, šlamperaju, gluposti, ošljarenju i ponosu na neznanje.

I spomenik hrabrim spasiocima Černobila koji su sprečili još veće nesreće i njih se uvek setim na današnji dan, njih - bezimenih heroja koji su davali sopstveni život da bi neko, nekako - bio spašen.

I o njima i o celoj katastrofi je snimljen dokumentarni film:::

The Battle of Chernobyl

 

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

Treba se, bar o ovom datumu, setiti važne činjenice:::: Černobiljska katastrofa se nije desila Ukrajini i nije proizvela žrtve samo u Ukrajini - ta se tragedija desila planeti, svima nama i ostavila ožiljke, trajne i na licu planete i na životima svih nas savremenika, a o posledicama na one koji će se tek roditi možemo samo da zamišljamo kolike i kakve će biti.

I da pokušamo da se pobrinemo da sistemi poput nuklearnih elektrana ili sličnih postrojenja i sistema nikada i nigde više svojom bezbednošću ne zavise od ljudskog neznanja i lakoumne ljudske greške.

Cena takvog neznanja je previsoka i niko je od nas, ustvari, i ne može sebi priuštiti niti je može platiti, osim sopstvenim životima.

Možemo se samo, kao danas, setiti strahote koja je tim neznanjem i tom greškom stvorena. Da se nikada više ne bi ponovila, nigde.

 
Objavila Gordana 26. april 2012 1:57:56 | Permalink | 1 komentara
prevarna volja i druge tlapnje
ned - 22.04.2012

Photobucket

Reče mi sinoć jedan poznanik iz davnih dana, a sada iz daleka (daleko i u vremenu i u prostoru, ali internetom smo svi svima uvek dovoljno "blizu" ).

- Znaš, vraćam se, prvo na kraće, a zatim verovatno i na duže ili zauvek, javiću se kad stignem, setio sam se, o svom povratku, kako si mi jednom davno rekla "jedino se i najbolje možemo prevariti samo kad prevarimo sami sebe, kad izmislimo da postoji nešto čega nema samo zato što nam to treba, nikad nas neko drugi prevariti ustvari i ne može", pa sam hteo da ti kažem da sada jako dobro razumem šta to znači i da mi je žao što sam ti tada sporio da je takvo šta moguće, ali eto - desilo mi se...skoro pola svog života sam proveo ovde, a sada mi liči da sam sve sam izmislio, pa se vraćam kući, valjda...

Zanimljivo kako ljudi potpuno različito pamte detalje zajedničkih doživljaja i događaja -  ja sam se s teškoćama prisetila i kad je bio i kakvim je povodom vođen razgovor iz kojeg on pamti cele rečenice, ali - sasvim sigurno je da je takvog razgovora bilo i da je takvo šta rečeno - jer ja još uvek mislim da je to istinito i tačno - naša volja da budemo ili da ne budemo graditelji sopstvenih iluzija, graditelji sopstvenih ličnih tlapnji je jedini potreban uslov da se prevareni osetimo ili prevareni budemo i nikoga za to ne možemo smatrati odgovornim do - nas same, koliko god nam "zgodnije" bilo da za to krivimo - nekog drugog.

I samo sam mu rekla:

- idi, bre! Dešava se svima katkada "prevarna stvarnost", svašta si postigao uprkos svemu, sposoban si i uspešan, zdrav, i sve se čini da je još puno "prevarnih stvari" pred tobom, biće mi drago da opet popričamo kad se vratiš...

Odgovorio mi je da, izgleda, ne razumem strahotne razmere i posledice njegovog suočavanja sa iluzijama koje je živeo toliko puno godina, da su u pitanju nepopravljivi životni lomovi i da je odlučio da se više ne nada ničemu, ama baš ničemu, ni svojim ni tuđim "prevarnim pričama". i da je "lako meni" da pokušam da ga utešim, ali eto - nema nade da uspem u tome.

Na takvo šta se skoro nema odgovora, bar ne dovoljno dobrog i dovoljno pažljivog da sadržajem ne pričini kakvu nepotrebnu štetu. Može se samo oćutati i učtivim pozdravom ostaviti dovoljno prostora da se jednom, već nekad, razgovor možda i ipak - nastavi.

 

Photobucket

 

Da smo tokom naših davnih i povremenih druženja bili  bliskiji, da smo stigli da razvijemo i prijateljstvo, a ne samo ugodno poznanstvo rekla bih mu:

- E, stvarno si šašav! Pa nema gore prevarne priče od one kojom sebe uveravaš da se "više ničemu nećeš nadati", jer - nadati se sasvim sigurno hoćeš. sve dok si živ, nada je najprirodnije i najprivlačnije neodoljivo osećanje kojem lako i brzo "podležemo", jer nada postoji dokle god dišemo, nada nas čini vitalnim i spremnim da preživimo razne druge "prevarne stvari" koje su deo naših biografija, nadu možemo pokušati potisnuti bojeći se da poverujemo da smemo da se nadamo, ali - samo potisnuti, nakratko, ona ostaje tu negde, uvek spremna da se javi u punoj svojoj snazi i da nas, osvežene, "vuče" dalje...

Ali - nisam mogla sve to ni izreći ni kasnije napisati, možda ću nekada moći, a sada mu samo od sveg srca želim brz oporavak od iluzija i tlapnji i svega drugog čime je dopustio da se oseti - prevarenim. i da tako, kroz prizme "svoje prevarne stvarnosti" preispituje decenije sopstvenog života, da zatamnjuje dobre trenutke i tako omalovažava i obezvređuje mnogo toga što zaista prevarno nikako nije bilo i nije moglo biti.

 

 

Photobucket

 

 DODATAK:

IF
(by Rudyard Kipling)

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too:
If you can wait and not be tired by waiting,
Or, being lied about, don't deal in lies,
Or being hated don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise;

If you can dream---and not make dreams your master;
If you can think---and not make thoughts your aim,
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same:.
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build'em up with worn-out tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings,
And never breathe a word about your loss:
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with Kings---nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much:
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And---which is more---you'll be a Man, my son!

 

 

Photobucket

 

 

 

 - AKO –

Ako možeš da sačuvaš razum, kada ga oko tebe
Gube i osuđuju te.
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe, kad sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž.
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
I da ne izgledaš, u očima sveta suviše dobar,
Ni tvoje reči suviše mudre.

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu(same sebi) cilj.
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu
I da nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž.
Ako možeš da podneseš da čuješ, istinu koju si izrekao
Izopačenu od podlaca u zamku za budale.
Ako možeš da gledaš, svoje životno delo srušeno u prah
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom.

Ako možeš, da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom sve staviš na kocku.
Izgubiš i ponovo počneš da stičeš
I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak.
Ako si u stanju, da prisiliš svoje srce, živce, žile,
Da te služe još dugo, iako su te već davno izdali
I da istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više,
Do volje koja im govori: ’’Istraj!’’

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom, a da sačuvaš svoju čast
Ili da opštiš sa kraljevima i ostaneš skroman.
Ako te najzad niko, ni prijatelj, ni neprijatelj, ne može uvrediti.
Ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne preterano.
Ako možeš da ispuniš, minut koji ne prašta
Sa šezdeset skupocenih sekunda.
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu.
I što je više, tada ćeš biti ČOVEK sine moj.

Radjard Kipling
(prevod Ivo Andrić)

 

 
Objavila Gordana 22. april 2012 0:15:10 | Permalink | 0 komentara
petak, veliki i dobar
pet - 13.04.2012

 

Photobucket

Umetnost farbanja jaja skoro pa da se razvila u poseban umetnički "pravac" kojim se bavi skoro svako, koji je i ritualan i zabavan, nekad ima, a nekad nema baš mnogo veze sa razlozima zbog kojih se po nekim običajima danas, na Velik Petak koji je po hrišćanskoj tradiciji tužan dan stradanja Hrista, to ritualno farbanje jaja radi.

Nekad je farbanje jaja isključivo porodični, nekad i kolektivni ritual  čitave zajednice, manje ili veće, a nekad je povod istinskim umetničkim inspiracijama kojim se proces farbanja prenosi kao ideja i na razne druge materijale, od keramike, porecelana, preko drveta, papira, pa sve do najdragocenijih metala, zlata i dijamanata.

 

Photobucket

 

Photobucket

(Marija Magdalena, predstavljena sa jajetom ofarbanim crveno, koje drži u levoj ruci)

Legenda kaže da je Marija Magdalena, ritualno, donela jaja, obična, na "pogreb" (jutro nakon polaganja Hrista u grob), a ona su se, sama od sebe obojila u - crveno. Ona je razumela  da je to poruka o moćima i čudima života nepobedivog i kao dokaz tih čuda - prenela ju je dalje, odnela ih i na poklon rimskom caru Tiberiju i predala mu ih uz pozdravne reči koje govore u vaskrsnuću, jer su se, na njegovu nevericu, pred njim jaja takođe - obojila u crveno.

Ona je to uradila, a ne drugi sledbenici. Taj deo mi se u legendi najviše  sviđa, taj deo kojim je kolektivno pamćenje odabralo da Magdalena bude ona koja prenosi poruku o - vaskrsnuću, o uvek ponovnom rađanju, a mogao je biti i ko drugi, ali narativ je odabrao - nju.

Druge legende kažu da su jaja obojena u crveno Hristovom krvlju još u trenutku njegovog skidanja s krsta (grčki izvori).

(Ne verujem da išta u legendama koje su od bilo kad doprle do nas sklopljeno u priču "tek tako" i zato što nije važno šta se zaista događalo, u istorijskoj ili imaginativnoj realnosti, verujem da za svaki deo od poruka u raznim legendama, pa tako i u ovoj, postoje univerzalni razlozi, simboli osmišljeni tako da budu ljudima razumljvi bez obzira na vremensku ili prostornu udaljenost onih koji legende prenose slušaju, pamte, šalju dalje.Verujem, naravno, da je moguće u svakoj legendi prepoznati "trista čuda" u koje su ljudi oduvek želeli da veruju da su - moguća i znam da su razna čuda zaista i moguća, ne bi legende takvo šta opisivali da nije - moguće. Moraš malko verovati u čuda i čarobnjake da bi ti se ona i dogodila, kaže se isto u legendama, raznim.)

 

 

Photobucket

 

I Rimljani su inače, ranije, imali običaj bojenja i poklanjanja ukrašenih jaja, o njihovoj Novoj Godini, koja je "padala" u vreme proleća, kao znaka obnavljanja ciklusa života na zemlji.

Druge legende govore o tome da ovo "obožavanje" jajeta potiče iz zaboravljenih vremena i da slavi život koji jaje (po sebi) simbolizuje, da slavi novi, prolećni ciklus života koji uvek  pobeđuje i stvara se iznova, da slavi radost ljubavi i kad je ona instinkt i kad je neutaživa potreba.

Legende simbol jajeta dodaju i paganskoj boginji Estre žene boga sunca Baala u čiju su se čast odvijale paganske svečanosti o prolećnoj ravnodnevici. (kažu lingvisti da engleski oblik reči "uskrs" koji glasi "easter" ima poreklo u njenom imenu, a Bede je spominje još u VIII veku).

Danas se u mnogim kućama jaja boje raznim bojama, obojena ukrašavaju na različite načine, od čuvene "slike lista peršuna" na površini ocrtanog pri samom bojenju do voskom i krasnopisom crtanih ornamenata i celih slika na maloj zakrivljenoj površini jajeta.

Photobucket

 

Ima umetnika koji su izmislili čitave nove tehnike oslikavanja jajeta, a ima i onih slavnih Faberge jaja napravljenih od dragocenih metala i dragog kamenja, skupocenih i samo carskim kućama namenjenim kao ukras koji zamenjuje (valjda) "čuvarkuću", jaje koje se o svakom Uskrsu ostavlja da sačeka sledeći Velik Petak i novi ciklus bojenja i slikanja jaja.

Inspiracija koju "farbanje jaja" sobom nosi tako je dovela i do neverovatne veštine i umetnosti obrade samo - ljuske jajeta:

 

 

Kako god bilo, ko god bio u pravu kad je priča o obojenim jajima u pitanju, jedno je nesporno - to je ritual radosti za decu i odrasle.

Ta reč, radost, je baš - lepa reč.

Ja volim tu reč, a i čini mi se da nema boljeg raspoloženja od - sasvim bezrazložne radosti, a da se radosti valja prepustiti sasvim kad god da se javi, bilo očitih povoda za radost ili ne.

Život je, čini mi se, sam po sebi i zato što je samo jedan, uvek dovoljno dobar povod da se radosti setimo i da je osetimo.

I da sačuvamo sećanje na svaki svoj proživljeni trenutak bezrazložne radosti, da ga možemo iz sećanja "izvući" ako nam i kad zatreba, slično kao što se u mnogim kućama ostavlja jedno farbano jaje da bude "čuvarkuća". godinu dana, do novog proleća, do sledećeg praznika kojim obeležavamo život, nepobedivi.

Friedrich Schiller je 1785. napisao "Odu radosti" a Betoven je kasnije 1823. radosti posvetio, četvrtim stavom, čuvenu IX simfoniju (kraj), koja je  inače  himna Saveta Evrope od 1972, a himna EU od 1985. (bez Šilerovog teksta, ali se ponekad i - peva u rzanim nezvaničnim prevodima), jer je posvećena radosti među ljudima.

Dani pred nama posvećeni su upravo tome - radosti među ljudima...

 

 

 

 
Objavila Gordana 13. april 2012 10:11:33 | Permalink | 2 komentara
pritisni dugme
čet - 12.04.2012

 

Photobucket

 

Jedna belgijska TV stanica (kanal, program, kako god) danas je objavila svoj reklamni spot.

To je, čini mi se, jedan od najboljih spotova napravljenih da bi nas privukao da učestvujemo u nečemu (u ovom slučaju u gledanju televizije) svim onim što i inače nosimo u sovm kolektivnom pamćenju, svim onim što i inače čini temeljni sadržaj naše imaginacije - sve priče o ljubavi, herojstvu, slobodi i smrti.

Evo, par minuta čistog uživanja, poruka i slika jasnih  u svim kulturama i svim civilizacijama, čista - univerzalija:

 

 

Kreativnost kojom je ovaj spot napravljen kao da je pratila sva "pravila" koja za kreativnost (valjda) važe, bar po onome što nam o tome govori John Cleese u 36 neprocenjivih i neodoljivih minuta drugog videa koji sam danas takođe odgledala:

 

 

Vreme, rezervisano i prostor, unapred smišljen, s voljom za igru, s željom za pozitivnom komunikacijom tokom saradnje s drugima i samom prema sebi - to bi bili dovoljni uslovi da se u nama pokrene energija kojom ćemo se naučiti - kreativnosti. Jer kreativnost nije talenat i dar, kaže John Cleese, ona se uči, savladava, neguje, stiče, vežba baš kao i sve ostalo što hoćemo da savladamo kao veštinu u životu.

Dragocena dva videa koja su mu mnoga dobra učinili danas, možda sam ih baš tražila, a možda su oba tek teko (kako to na internetu biva) "naletela" na mene, nije ni važno, važno je da su me podsetili na to kakve sjajne stvari ljudi umeju da naprave.

 

Photobucket

 

Dva video snimka, stvorena u različitom vremenu i u sasvim drugačijem prostoru, s potpuno različitim početnim motivima i namerama, ali meni ipak - neodvojiva jedan od drugog i sopstvenom kreativnošću sasvim harmonično i skladno spojena u jedan izuzetan doživljaj za sva čula.

Igra jeste vrhunska ljudska delatnost...i ko sam sebi omogući da se igri prepusti i da u igri uživa - istovremeno sebi omogućava da sve od sebe "iskoristi" na najbolji mogući način...

I šteta je što se ljudi samoisključuju od sposobnosti za igru, jer time sami sebi smanjuju šanse da se krativnosti nauče, da se u njoj izvešte i - uživaju, sebi i drugima na radost...

 

Photobucket

 

 

 
Objavila Gordana 12. april 2012 1:37:40 | Permalink | 0 komentara
romi - narod nevidljivi
ned - 08.04.2012

Photobucket Pictures, Images and Photos

Romi - narod najnevidljiviji

Dva događaja su me nanovo potakla da, povodm 8.aprila, Svetskog dana Roma, ponovo pišem o "nevidljivosti" Roma, o životu najbrojnije evropske nacionalne zajednice koja je tužni šampion predrasuda i stereotipa, getoizirana u svakom društvu, najniže na lestvici siromaštva i tako često - potpuno nevidljiva većini "nekih drugih" na čijoj margini živi.

Prvi je bio komentar koji sam davno čula, a glasio je:

"Da li ste ikada čuli za militantne grupe Roma, za Rome koji promovišu netoleranciju ili mržnju prema nekome?"

Stvarno, da li ste čuli?

A drugi događaj je izveštaj i aktivnosti koje vodi "Ženska romska mreža", osnovana pre 15 godina, a danas aktivna u više opština u Srbiji sa ciljem da lokalne samouprave donesu planove kojima će se poboljšati položaj Romkinja, kojima će im biti stvorene mogućnosti da promene svoj položaj, da budu uključene u sve dobro što postoji kao šansa za one koji - nisu Romi. Vredne, istrajne žene, uporne aktivistkinje osvojile su podršku u raznim lokalnim samoupravama i imaju razloga da - nastave dalje, jer dobro rade i rezultate su predstavile u Medija centru govoreći pod naslovom "Ja mogu kad imam mogućnost".


Ko su
Romi pored kojih živimo?

Ima li poznatih, slavnih Roma? (Iznenadićete se kad pogledate ove linkove.)

I - gde sve žive Romi:

Photobucket Pictures, Images and Photos

 

Koliko predrasuda imamo o Romima?

Jedno regionalno istraživanje javnog mnjenja  kaže da ogromna većina "većine" u našem regionu veruje u njihovu sklonost ka sitnom i krupnom kriminalu, tvrde da se lenji i neodgovorni, da sami ne žele da menjaju svoj način života, više od polovine "većine u ragionu" ne želi da živi u blizini gde žive Romi, još veći broj ne bi volelo Roma u porodici ili za prijatelja. Ovakvim stavovima ljudi pokušavaju da prikriju svoju netrpeljivost, svoju spremnost da se prema Romima odnose s grubošću, da ih omalovažavaju i ponižavaju.


A niko ne ume da objasni ZAŠTO. Samo misle da su "mnogo bolji od njih", samo zato što nisu Romi, nego neko drugi.
Kad je u pitanju etnička distanca prema nekim drugima, u većini znaju da navedu razloge (istorijski sukobi, verski razlozi,...), dakle umeju da racionališu svoju netrpeljivost. Kad su Romi u pitanju - najveći broj njih nije imao nikakva loša iskustva sa Romima, ali eto...


A Romkinje?

Možemo li zamisliti nivo njihove marginalizacije i diskriminacije kao žena u etničkoj grupi koja je toliko udaljena od svih ostalih? Njihova prava, elementarne uslove za život, za školovanje....Sve što možemo da čujemo je da su žrtve trgovine ljudima, da mlade rađaju i da često mlade i umiru, da rano napuštaju školovanje.

Koliko nasilja kao životno iskustvo ima devojčica od 15 godina, ako je Romkinja? Prihvataju li je u školi, ide li u školu uopšte? Kakav je život čeka, tu pored nas, ali potpuno NEVIDLJIVA?
Srbija je zemlja koja u nacionalnom parlamentu ima poslanike romskih političkih partija, koja ima Nacionalni savet Roma, plane dekade Roma 2005-2015 i već priličan broj ljudi iz same romske zajednice koji vredno rade razumevajući i sopstvenu odgovornost za promene u svom narodu.  Oni moraju imati našu podršku i pomoć da nađemo dobre odgovore na pitanja o kvalitetu života Roma i Romkinja, tu oko nas.

Da bar predložimo svima da širom otvore oči i da ih VIDE. Kao ljude.

Jer Rom znači čovek.


Savet Evrope je obavezao sve svoje države članice na postupke kojima će Rome uključiti ravnopravno u sve društvene tokove. I Romkinje, naravno.

Dosledno sprovođenje svih tih planova pokazaće i svim Evropljanima drugačijeg etničkog i nacionalnog porekla  koliko su zaista - Romi.

To jest - ljudi.

 
Objavila Gordana 8. april 2012 7:16:10 | Permalink | 6 komentara